Manastir Svetog Save na Goliji kod Nikšića podignut je 2012. godine. Ktitor ovog velelepnog zdanja na Goliji kod Nikšića je Miodrag Daka Davidović , uspešni privrednik iz Nikšića. Njegovi porodični koreni vode iz Samobora kod Gacka , od bratstva Davidovića koji potiču od Kosovčića .
Manastir je 12. maja 2012. godine osveštan, služena je Sveta Arhijerejska liturgija, uz prisustvo par hiljada građana, 5 episkopa i srpskog patrijarha Irineja . Prisutan je bio i veliki pesnik Matija Bećković, koji je govorio besedu .
Gradnja hrama je započeta 2005. godine , po projektu arhitekte Nikodima Žižića. Unutrašnjost crkve je ikonopisao otac Lazar iz Zagrađa, a ikonostas je oslikao Mirko Toljić. Objekat se sastoji od : Crkve Sv. Save ( 17,20x20,75m, visine sa krstom 19m), kapele, zvonika, konaka, kelije sa riznicom, velike gostoprimnice, biblioteke, kuhinje, kancelarija, zimske kapele i groblja.
Ktitor Daka Davidović je ključeve manastira svečano uručio patrijarhu srpskom , a patrijarh srpski je ktitora odlikovao najvišim oredenom srpske pravoslavne crkve, Ordenom Svetog Save I stepena .
Kako reče Matija u svojoj besedi : ,,Evo nas na granici naše nebeske otadžbine, na granici koje nema. Osveštavamo
manastir koji za granice ne zna. Golija je danas za glavu porasla, kao i planine
koje nas uče da uvijek ostanemo uspravni, svoji na svome, dostojni visine svoga
imena i mjesta na zemlji. Naša najkraća prečica do neba je stopa Svetog Save " .
http://www.spc.rs/sr/njegova_svetost_patrijarh_srpski_g_irinej_osveshtao_je_novoizgradjeni_manastir_svetog_save_u_goliji
http://svetigora.wordpress.com/2012/05/13/%D0%BF%D0%B0%D1%82%D1%80%D0%B8%D1%98%D0%B0%D1%80%D1%85-%D0%B8%D1%80%D0%B8%D0%BD%D0%B5%D1%98-%D0%B3%D0%BE%D0%BB%D0%B8%D1%98%D0%B0-%D1%98%D0%B5-%D0%B3%D0%BE%D1%80%D0%B0-%D0%B1%D0%BB%D0%B0%D0%B6%D0%B5/
http://www.srpskenovinecg.com/kultura/35-kultura/14164-sveti-sava-na-goliji
http://www.vijesti.me/vijesti/srpski-patrijarh-irinej-osvestao-manastir-goliji-clanak-73572
Manastir Jelovac
Na teritoriji Drobnjaka nalazi se i manastir Jelovica od kojega su danas
sačuvani samo temelji. „Narodno predanje kaže, da je u doba osnivanja manastira
Morače (1252. g.) živeo na Pošćenju Orliban Strahinjin Kosovčić i da je bio tada
starješina drobnjačkog plemena. Njemu se pripisuje osnivanje sada porušenog
manastira Jelovca...” Manastir se nalazi u jugozapadnom dijelu Drobnjaka, na
desnoj obali Komarnice. Teritorijalno pripada drobnjačkom selu Duži, otuda se u
literaturi nekada navodi i kao manastir Podduži. O manastiru Jelovica sačuvano
je veoma malo pisanih podataka, a tiču se najčešće njegovih razaranja. Iako je
bio smješten na skoro nepristupačnom terenu, Turci su do njega stizali da ga
opljačkaju i zapale. Svetozar Tomić navodi na osnovu predanja koja je čuo u
narodu natvrdi da je manastir bio bogat knjigama i crkvenim utvarima.
Pretpostavlja da su se u njemu i knjige prepisivale. Manastir je imao više
kaluđera. Neki su bili parohijski sveštenici, dok su ostali brinuli o manastiru
i podučavali đake koji su se spremali za sveštenički i monaški čin.
Pretpostavlja se da su kalđeri iz manastira Jelovica posle jednog većeg
razaranja manastira prešli u manastir Svetu Trojicu u Pljevljima i sa sobom
ponijeli nešto knjiga i svešteničkih odeždi. Jedan karakterističan zapis koji je
vjerovatno nastao 1718. godine govori o kaluđeru koji u manastiru Jelovici piše
pismo: „Ja, gerešni Makarije, monah manastira Podduži, pišem ovo pismo zajući da
sjutrašnje veče neću dočekati.” O monaštvu manastira Jelovica takođe imamo malo
podataka. Predanje pamti da je u ovom manastiru bilo dosta kaluđera Maslokapa.
Poznata su imena Savatija i Mihaila koje je Sulejman-paša Skopljak kao taoce
poslao u Bosnu 1806. godine i poslednji Danilo Maslokapa – Vuković. Manastir
Jelovica je vjerovatno spaljen 1718. godine kada su Turci pokušali da u
Drobnjaku izgrade džamije i nasele muslimansko stanovništvo, kao i da poturče
dio pravoslavnog stanovništva. Tim poslom u Drobnjak iste godine stiže više
hodža iz Bihaća. Drobnjaci predvođeni Jokom Karadžićem pohvataju i ubiju bihaćke
hodže, a njihova tijela, s ruke na ruku, kako ne bi jedan drugoga odali, bace u
kanjon Nevidio. Od tada manastir vjerevoatno više nije obnavljan, tako da ćemo
biti lišeni praćenja njegove prosvetne djelatnosti u preostale dvije faze. „Sa
seobama i sa gašenjem iskre života u tvari propadljivoj, nestala su i predanja,
tako da nemamo podataka šta se dogodilo sa manastirom Jelovica. Ostala je samo
neka čudna priča da se pamti.”
Bojan Strunjaš
ostaci manastira Jelovca-Kelovice, izmedju sela Pošćenja i Duži, u samome kanjonu Komarnice
Vladika drobnjački Dionisije Abazović
Svijetlim slovima je upisano u srpskoj istoriji ime drobnjačkog vladike Dionisija (Abazovića).
Njegovo ime mnogi istoričari pominju s
rezervom, međutim, na osnovu istorijskih
izvora koji su nama bili dostupni
možemo zakučiti da je Drobnjak zaista u jednom
periodu imao svoga vladiku.
U prilog ovoj tezi govori i činjenica da vladiku
Dionisija pominje
Vanredni Providur u
svom izvještaju 5.maja 1689. godine Senatu: „Na moju veliku žalost, prije
nekoliko dana je odletio
u vazduh u svojoj kulu Vladika Drobnjaka pošto je
zapalio dvije bačve baruta
koje je čuvao da podijeli svojim saplemenicima
kada bude zatrebalo da se brane
od neprijatelja i napadnu turske
teritorije. To je veliki gubitak...” U
istom izvještaju se, sasvim
ravnopravno, pored „Vladike Drobnjaka” pominje i
„cetinjski Vladika”.
Vjerovatno je riječ o mitropolitu Visarionu (Boriloviću)
koji je bio
mitropolit cetinjski od 1682 do 1692. godine, znači i u vrijeme
vladike
Dionisija. Činjenica da je Drobnjak još u 17. vijeku imao svoga vladiku
jasno govori o tome koliko je Drobnjak u tom periodu bio značajan prosvjetni i
kulturni centar.
Vladika Dionisije je bio istaknuti ratnik.
Vjerovatno je
stolovao u jednom od drobnjačkih manastira. Najvjerovatnije
će biti da je to bio
manastir Jelovica, jer se iznad njega nalazilo
utvrđenje u kome je vladika
poginuo. U istorijskim izvorima i narodnom
predanju ostao je sačuvan podatak da
je jedan Turčin, koji je bio poznat
kao izuzetan megdandžija, izazvao na megdan
vladiku Dionisija. Vladika je
bez premišljanja izašao na megdan Turčinu i
pogubio ga. Dvoboj su
posmatrali srpski i turski vojnici.
vladika_drobnjacki_dionisije_abazovic.docx | |
File Size: | 90 kb |
File Type: | docx |