kula Malovića , selo Duži
Bratstvo Kosovčića pamti i prenosi u predanjima značajne podatke i o svojoj materijalnoj kulturi, koja se ogledala kroz kule Pošćenja , Duži i Samobora. Kao velik i moćan rod, bratstvo je tokom vekova uspevalo da se obogati trgovinom, ratnim pohodima i brojnim stadima. Upravo karavanska delatnost gorštaka, uslovljena stalnim odgojem konja, poznavanjem puteva, dragocenih trgovačkih veza na primorju i širom Turske carevine, doprinosi tome . Kroz dug vremenski period Kosovčići svoje bogatstvo izražavaju upravo kroz gradnju velikih kamenih kula, koje tokom vremena menjaju svoju veličinu i dele sudbinu svojih stanovnika . I pored svega, kule su opstale kao izraz nezavisnosti, statusa i ratnih okolnosti. Predanje je sačuvalo priču i mesto gde su se nalazili dvori vojvode Đurjana-Đurice Kosovčića u XIV-XV veku po kojoj se taj deo u selu Pošćenju i zove ,,pošćenski dvori,, . Andrija Luburić o Đurjanovoj kuli piše kao o ogromnoj građevini, na kojoj se 30-tih godina XX veka raspoznavalo 17 vrata. Bila je zidana od fino obrađenog kamena i na njoj su se raspoznavali ukrasi kao sa stećaka. Poznata je kula vojvoda Drakule Abazović-Kosovčića iz 16. veka, i danas se pozna mesto i nešto ostataka a nalazi se na lokalitetu ,,Babina glavica,, u Pošćenju . U istom selu postjala je i kula vladike Dionisija Abazovića-Kosovčića, u kojoj je on 1689. godine, po mletačkom izveštaju i stradao. U Samoboru je postojala kula popa Bajovića-Slijepčevića, građena gotskim stilom sa puškarnicama, na kojoj je postojao natpis sa isklesanom 1588. godinom. Danas je u ruševinama. Svetozar Tomić-etnolog, nabrojao je 1902. godine u Pošćenju 14 kula, a u Dužima 17.
I danas se Kosovčići mogu pohvaliti preostalim kulama koje čine dragoceno obeležje bratstva opstalog kroz vekove. Poznate su tri kule Malovića, tri Vilotijevića, dve Pavićevića, Memedovića, Ćorovića, Mašića, Odovića, itd. Ove sačuvane kule stare su negde i preko 300 godina.
Kako Svetozar Tomić piše, da su u Pošćenju bile na blizu jedna drugoj, te su izgledale kao varoš.
Poznata je i palata Despića (Slijepčevići) u Sarajevu. Despići kao najuglednija srpska građanska porodica u Sarajevu, svoju slavu i bogatsvo je stekla trgovinom širom sveta. Potomci Despići su je 60-tih godina XX veka darovali gradu Sarajevu sa ciljem da u njoj
bude postavka koja predstavlja srpsku-pravoslavnu-trgovačku porodicu i način života te sarajevske građanske elite.
Kuća je građena u nekoliko faza u tri različita perioda. Najstariji deo
datira iz XVII veka. Danas je u njoj smješten Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH.
Značaj kuće je u činjenici da su se u njoj odigravale prve klasične pozorišne
predstave tako da se ovaj objekat može smatrati pretečom savremenog pozorišta u Sarajevu.