Bratstvo Kosovčića slavi Svetog Savu, sina srpskog
župana Stefana Nemanje, osnivača dinastije Nemanjića. U bratstvu postoji više
priča o tome kako je uzelo za slavu ovog srpskog sveca. Jedna od priča je
da su se zavetovali da ga slave posle spaljivanja njegovih svetih moštiju
1594. godine u Beogradu, mada ogranci bratstva u Vraneškoj dolini, kao i u Samoboru kod Gacka, koji su se tamo doselili po predanju tokom 15. veka, a drugi početkom 16. veka, kao rođaci ovih u Pošćenju i Duži, slave istu slavu otkad su se doselili u pomenuta sela. To mogu opovrgnuti i porodičnu slavu dovesti u ranije doba. Druga priča , verovatnija, jer doskora je bilo starijih
ljudi čije priče je zabeležio Miloš Perov Slijepčević u svojoj knjizi
,,Samobor-selo u Gornjoj Hercegovini,, a koja govori da su Kosovčići uzeli za
slavu ,,svog sveca,, zbog svoje pramajke Grlice, koja je prema predanju
bila u rodbinskim vezama sa Nemanjićima. Prema tom predanju, njena majka je bila od
Nemanjića ili bar u nekakvoj rodbinskoj vezi sa njima, o čemu piše poznati etnolog Milan Karanović 1937, u svom zborniku ,,Dinarska plemena Nemanjićkog porekla,, . Postoji i priča da su
dugo bili bogumili, pa su kasno primili hrišćanstvo, mada posmatrajući Durmitor,
njegove crkve, manastire, kao i crkvu u Pošćenju koja se navodi da je postojala i u doba Nemanjića, teško je izvesti takav zaključak . Kosovčići prislužuju Đurđevdan, kao plemensku slavu, zbog zahvalnosti za pobedu nad Turcima 1605. godine, baš na Đurđevdan.
Danas postoje dva hrama posvećena Svetom Savi. Jedan se nalazi u selu
Duži na Durmitoru, kod Šavnika u Crnoj Gori, a drugi u selu Samobor kod Gacka, u
Republici Srpskoj.
2012. godine podignut je i veličanstveni manastir
Svetog Save na Goliji kod Nikšića, kao zadužbina Miodraga Dake Davidovića,
potomka ovog bratstva. Ove svetinje, kao i predanje o pramajci Grlici , daju
čvrsto uverenje o izuzetnom
poštovanju Svetog Save kao bliskog sveca i
zaštitnika, i izražavaju spremnost da će zauvek biti tako.
U spomen svome svetitelju , potomci bratstva od 2001.godine organizuju svake
godine svetosavske svečanosti pred samu slavu. Tu se jedne godine u selu
Pošćenje, jedne u selu Duži, okupe i ugoste drage goste, pesnike, guslare,
sveštena lica i uz liturgiju, a zatim i svečanost obeleže svog sveca.
Profesor dr Drago
Perović je na jednom saboru lepo izrazio suštinu bratstveničke slave Kosovčića sa
porukom : "Vi ste taoci svojih sinova i unuka, odgovorni da im prenesete živu
svetosavsku tradiciju."