O grbu Kosovčića nismo imali podataka za dugo vremena, nije postojalo predanje , niti ikakav materijalni trag o njemu. Tek pre dve godine uz razgovor sa rođacima od kojih je nekima bila poznata priča o bratstveničkom grbu, kao i pretpostavkom dr Srđana Rudića, otkrivamo priču u kojoj se prepliću predanje, mit i stvarnost, kao i verovatnoća o Kosovčićima kao njegovim grbonoscima, u posrednom smislu. Fenomen tkz. Ilirske heraldike, kao skupa grbovnika, počev od kraja 16. veka, koje su davale izrađivati uglavnom pomorske porodice, porodice koje su službom na stranim dvorovima, uz svoj rastući ugled stekli potrebu i za heraldičkim znamenjem i naslednim pravima posle oslobođenja od turske vlasti. Vrsni crtači i poznati heraldičari, poznavaoci heraldičkih pravila i znanja o porodicama koje su nešto značile na Balkanu , otvaraju mistično poglavlje na koje se i danas daju mnogi odgovori. Upravo Kosovčići , predstavljaju primer upuštanja u odgonetanje istog.
Pretpostavlja se da su u grbovnik ušli preko predanja i učešća drobnjačkog vojvode Đurjana Kosovčiča u Kosovskoj bici. Kao ličnosti iz predanja, usled jačanja i širenja kulta kosovskih junaka, on je verovatno ušao u grbovnik kao uporno istrajavanje narodne tradicije u priči, epskoj pesmi, a potom i u heraldici. Postoji i izvesna simbolika koja naivno upućuje; crveno polje na čijoj kosoj gredi stoje tri ptice kosa, crveno polje, kao krvavo Kosovo polje. Grb Kosovčića se u više grbovnika javlja blizu grba Obilića, a vojvoda Đurjan i Živan Kosovčić se pominju kao prisutni na kneževoj večeri u ,,Priči o boju kosovskom,, sa kraja 17.veka. Takođe pominje se vojvoda Đurica (Đurjan) i u epskoj pesmi u kojoj knez Lazar poziva velikaše da dođu u boj. Đurjan u toj bici prema narodnoj tradiciji zadobija 7 rana i gubi mnogo vojnika. Kneginja Milica tada poklanja manastiru Bijela ikonu Presvete Bogorodice, koja se čuvala do 19. veka u tom drobnjačkom manastiru, gde su se prema predanju pričestili drobnjački ratnici. Sve ovo ukazuje na način zbog kog su Kosovčići mogli dospeti u grbovnik, a moguće je i da je sastavljačima grbovnika bio dostupan i sada neki nepoznati grbovnik, kao i da je sastavljač grbovnika sam dodeljivao grbove istorijskim i epskim ličnostima . U knjizi ,,Vlastela ilirskog grbovnika,, iz 2006. godine, dr Srđan Rudić osnovano piše da postoji verovatnoća vezivanja Kosovčića-Kosovića za grb, što bi uprkos ne sumnjivom prestižu bratstva u plemenu i bilo prirodno. Postoji i predanje čiji izvor nisam uspeo otkriti, da Grbovići nose prezime upravo zbog grba koji je dobio vojvoda Đurjan. U tom predanju se kaže da je dobio pravo na zastavu i grb i da se hrisovulja o tome čuvala u manastiru Banjska. U spisku porodica na početku fojničkog grbovnika, kao što se vidi na fotografiji ispod, Kosovčići su upisani ispred Kosovića, i to je jedan od retkih zapisa bratstveničkog imena, a ne prezimena koja su proizašla od njega, taj natpis nije star koliko i grbovnik , novijeg je vremena, ali ipak na samom početku grbovnika, značajan sam po sebi, ostavlja i dalje nedoumicu, ali i zadovoljstvo koje tinja, jer samo potomci mogu intuitivno spoznati još mnogo toga, što istorija ne može videti, ni napisati.